Nije nam nakana hrvatsku župu Uznesenja Marijina u San Jose-u gledati kao nasljednicu hrvatske župe u San Franciscu, jer su jedno vrijeme živjele usporedo. Mislim da će povijest župe u San Franciscu pomoći bolje osvijetliti prilike o počecima ove župe.
Prvi hrvatski doseljenici došli su u San Francisco i okolicu oko 1850. godine. Bili su to pomorci iz Dalmacije. Uskoro se njihov broj znatno povećao, te su već, 1857, u San Franciscu osnovali Dobrotvorno društvo za pomoc u slucaju bolesti i smrti.
Velečasni Stjepan Vladislavic s otoka Braca, spominje se kao prvi svećenik koji je povremeno obilazio Hrvatske doseljenike. On je nažalost umro vrlo mlad 1883 godine, u 37 godini zivota. Potom je došao slovenski svećenik vlč. Petar Jeram. On je pokusao nagotvity Slovence da podu u Eden Valley i tamo osnuju Slovensku koloniju. Taj je pokusaj propao kad se Fr. Jeram utopio 1897. godine. 1901 godine došao je isusovac Fr. Henry Bontempo. On je rođen u Istri od talijanskih roditelja. Hrvatski je naučio odrzavajuci misije po Dalmaciji. Njemu nadbiskup Patrick W. Riordan 1902, daje potrebne ovlasti da se brine za katolicked Slavene. Tako je osnovana župa Marijina rođenja u San Franciscu. Zamišljena je kao župa svih katolika slavenskog podrijekla. Ona je takva i bila veci dio svog postojanja. Samo Hrvati su tvorili njezin glavni dio. Vec slijedece 1903. godine upravu župe preuzeo je slovenski vlč. Francis Turk. Njemu je nadbiskup dao nalog da gradi novu crkvu. Ta crkva je izgrađena za 14,500 dolara.
Dugogodišnji upravitelj župe Marijina rođenja u San Franciscu bio je hrvatski svećenik Don Ive Mihovilović. Kad je bila ustanovljena župa u San Franciscu imala je oko 4,000 dusa, većinom Hrvata iz Dalmacije, oko 300 obitelji. Slovenaca je bilo oko 100 obitelji i 80 obitelji Slovaka. Česi i Poljaci nisu se nikad pridružili župi. Mnogi hrvatski doseljenici došavši u San Francisco nisu se dugo u njemu zadržali, nego su potražili posla po okolnim mjestima. Mnogi od njih su se bavili voćarstvom, je je kraj bio pun voćnjaka. Tako su se počele razvijati i druge naseobine. Ekonomski napredak Bay Area doveo je ovamo i mnoge Hrvate iz dugih predjela USA. Mnogi su izlazili iz San Francisca u okolna mjesta kad su financijski sonazili, a grad postao pomalo tijesan. To je išlo do te mjere da je nadbiskup Quinn godine 1995. zatvorio župu Marijina rođenja. Stoljecima Hrvatska nije imala svoje samostalnosti. To je učinilo da se nacionalna svijest slabo razvijala, pa su mnogi došavši na ove strange bili Dalmatinci, Austrijanci, poslije Jugoslaveni… Sve samo ne ono sto jesu… Hrvati. Posebno Poslije Drugog svjetskog rata, promidžba s jugoslavenske i s američke strane učinila je svoje, te se ljudi ne samo nisu izjašnjavali Hrvatima, nego su počeli mrziti sve što je hrvatsko. A jezik im je bio jednostavno “naski”. S novim valom doseljenika nakon Drugog svjetskog rata došla je na ove strane i nacionalna svijest. U tom valu došlo je i nekoliko hrvatskih svećenika. Među njima i fra Petar Topic. Da bi nekako osigurao egzistenciju i osmislio svoj svecenicki zivot, priključio se franjevačkoj provinciji sv. Barbare, koja mu je dodjeljivala razne službe. Zadnja koju je obnašao, bio je kapelan časnim sestrama u Aptosu.
Fra Petar Topic je stupio u dodir s mnogim Hrvatima i pokušao je nesto za njik uciniti. Pokušao ih je okupiti. Poslo mu je to za rukom tek koncem šezdesetih godina. Tocnija receno poceo je redovito drzati misu u listopadu 1969. godine, u kripti crkve sv. Klare, u Santa Clara. Bili su to skromni počeci. Pocetak je bio s dvanaest vjernika, kao dvanaest apostola. Iako su počeci bili skromni nisu obeshrabrili fra Petra ni njegove suradnike nego su odmah počeli raditi na osnivanju župe. U tom je veliku ulogu odigrao ondasnji provincijal Fra Petar Čapkun. On je često dolazio na ove strane i pomogao da se stvari srede. Čak je njegovom zaslugom, uz povoljnu cijenu od Sele kupljena zgrada i parkiralište. Sve ostalo je poklonila franjevcima svakako s mislju da ce oni voditi brigu o Hrvatima na ovim prostorima.
“Ni zgradu ‘Mary Ann Gardens’ ni zemljiste oko nje ne smije se prodavati bilo kome, da se time ne bi naškodilo svrsi u koju se ‘Mary Ann Gardens ima upotrebljavati, tj. U crkvenu pastoralnu svrju…”
Počeli su dopisi s nadbiskupijom, ali nije to išlo glatko, je nadbiskup McGucken kako sam priznaje ne pozna prilike, “pa se mora osloniti na mišljenje dekana.” A njihovo mišljenje nije bilo nimalo povoljno. Oni su se naime plašili da ce uspostavom nove nacionale župe ostati bez nekih vjernika. Zato su bili mišljenja da Hrvati moraju imati svoj društveni centar, a misu samo za određene svečanosti. Fra Petar Topic je pisao i obilazio od jednog do drugog, uvjeravajuci ih da im hrvatska zupa nece smetati. Jedan mu je od njih priznao da ne zna ništa o Hrvatima, nije cak znao niti koliko ima Hrvata u njegovoj župi. Bilo je poteškoća i s franjevačkom provincijom svete Barbare, jer dolaze fratri druge zajednice na njihovo područje, a postavlja se pitanje i redovnicko zivota, jer franjevci su određeni živjeti u zajednici. I taj spor je, uz pomoć fra Petra Capkuna riješen. I konačno sve je pozitivno riješeno. Evo sto Fra Petar Topic pise u prvom buletinu (12 Listopada 1975.):
“Baš u mjesecu listopadu 1969, započeli smo veoma skromno nedjeljnom svetom misom na hrvatskom jeziku u kripti svete Klare, crkvi u Santa Clara, je nam u ono vrijeme nije bilo moguce naci bolje rješenje, dakako uzev u obzir ondašnju ordedbu nadbiskupa McGuckena. Ondasnja dozvola crkvene vlasti bila je privremene naravi - na eksperimentalnoj bazi. Nu, zahvaljujuci Bogu, a i živoj svijesti i izdržljivosti ne bas velikog broja Hrvata katolika, ta privremena dozvola nadomještena je nedavno od istog nadbiskupa daleko boljom: posebnim dekretom nadbiskup San Francisca, preuzv. Joseph McGucken uspostavio je ovu našu misiju za trajno - dok se god bude pokazala na duhovno i nacionalno dobro Hrvata Katolika ovog kraja.”
Nad biskupov dekret o osnivanju Hrvatske Katoličke Pastoralne Misije nosi datum 23. lipnja 1975. Dobivsi dozvolu zajednica se dala na posao, na uređenje bogoslužnog prostora. Određeno je da ce to biti dotadasnji “Rumpes room” ili bolje receno točionica pića. Nije bilo puno dragovoljaca ali mali broj njih radili su svojski. Najprije je trebalo očistiti teren. Bilo je koji put i komičnih prizora. Ljudi bi stavljali stvari na kamion, a Sele bi ih skilada, “jer bi jos mogle posluziti.”
Svecani blagoslov i otvor Misije zakazan je na nedjelju, 17. kolovoza 1975. Kako ste mogli pročitati na drugom mjestu. U kombinaciji rješenja za zupu u San Jose-u bio je i fra Bozo Ancic. On se našao u ovoj sredini upravo u vrijeme obnove i priprema za svečano otvaranje. Njegova pomoć u pripremi i organiziranju svečanosti bila je od neprocjenjive vrijednosti. On je zapravo sve i vodio.
Kako ste Buduci je kroz sve godine okupljanja na misu dolazio mali broj vjernika, strahovalo se da ce proslava proci slabo. Nu međutim, posjet je nadmašio sva i najoptimističnija očekivanja. Sve je bilo puno. Misno slavlje predvodio je fra Bone Prcela, uz sudjelovanje Fra Petra Topica, fra Bože Ančića, fra Joze i fra Milana Mikulića. Prije samog slavlja uprilicena je veličanstvena procesija. Poslije vjerskog dijela slavlja nastavljeno je veslej uz kultuni progra.
Tako je započeo hod male zajednice koja se kroz skoro 50 godina razvila u solidnu zajednicu koja stoji na raspolaganju Hrvatskim vjernicima u Zaljevu (Bay Area) i šire.